Benjamin Martin (Mel Gibson) prometnuo se iz velikog ratnika i junaka u mirnog, obiteljskog čovjeka i farmera. Skrasio se u South Carolini gdje se naselio na farmi i oženio plemenitom ženom. Pri porodu sedmog sina ona umire što ga u neizvjesnim vremenima ostavlja samog na plantaži sa djecom.

Britanskim kolonizatorima u međuvremenu rastu apetiti te nameću veće poreze siromašnim kolonijama koje odbijaju plaćati tako visoke namete. Iako svjestan potlačivanja i izrabljivanja Benjamin je potpuno nezainteresiran za bilo kakav sukob što se ne može reći za njegovom radikalnog najstarijeg sina Gabriela (Heath Ledger).

On, za razliku od oca ne želi bježati od rata već se prkoseći mu prijavljuje u vojnu službu. Benjamin se teško miri sa sinovljevom odlukom i ostaje po strani sve dok mu rat ne zakuca na kućna vrata. Vrijeme je za reaktivaciju dobrog starog Mela.

Zanimljivo je istaknuti da režiju ovoga filma o američkoj revoluciji potpisuje Njemac, dok u glavnoj ulozi gledamo Australca. Za glazbu je zato zaslužan Amerikanac, John Williams.

http://www.filmski.net/filmovi/2249/patriot

Škot William Wallace dječak je koji u 12. st. živi sa ocem i bratom, sve do krvave bitke s Englezima u kojoj obojica pogibaju. Razdoblje je to ugnjetavanja Škota od strane Engleza na čelu kojih je nemilosrdni kralj Edwad Longshanks (Patrick McGoohan), danas poznat kao najokrutniji vladar u Engleskoj povijesti.

Wallace se razvija u snažnog mladića te se zaljubljuje u Murron (Catherine McCormack), kćer očevog prijatelja patriota. Žene se u tajnosti želeći izbjeći zakon prve bračne noći. Engleski vojnik pokušava silovati Murron, no ona se uspjeva obraniti. Nedugo zatim Wallaceova je žena smaknuta pod lažnom optužbom napada na vojnika. Shrvani Wallace tugu pretvara u bijes te pobije cijelu diviziju engleskih vojnika započinjući tako veliki ustanak potlačenih Škota i njihovu borbu za samostalnost.

Longshanksov sin princ Edward homoseksualac je oženjen za princezu Isabelle (Sophie Marceau), kćer Francuskog kralja. Pod utjecajem pokvarenog, korumpiranog oca Robert the Bruce (Agnus McFayden) se s druge strane bori se za škotsku krunu ne mogavši se odlučiti kojim putem krenuti, Wallaceovim ili poslušati savjete oca.

Braveheartu se može zamjeriti jedino netočna interpretacija povijesti, no sve ostalo zaslužuje veliki plus - kamera, dijalozi, scenarij, gluma, gomila sada već antologijskih citata i svakako poruka koju film nosi. Pet i više nego zasluženo osvojenih Oskara, između ostalog i onaj za najbolji film, dovoljno govore u kvaliteti Gibsonovog filma.

Pacino je odgojen u Bronxu, gdje je pohađao i legendarnu Srednju glumačku školu. Roditelji mu se razvode kad je imao dvije godine i Al s majkom seli baki i djedu. Osjetljivo dijete, kakav je bio, mali Al nije smio izaći iz kuće do svoje sedme godine. Dosadu doma razbija oponašajući likove s televizije. Nemotiviran, napušta srednju školu sa sedamnaest godina. Slijede teške godine siromaštva. Pacino prihvaća raznorazne poslove kojima se uzdržava, a uz studij glume, nalazi vremena za nastupe u manjim kazališnim predstavama.

1961. ga hapse zbog posjedovanja oružja. 1966. primljen je u Actors' Studio, a nakon rada s James Earl Jonesom u 'The Peace Creeps', glumi u off-broadwayskoj drami socijalnog karaktera 'The Indian Wants the Bronx'. Lik brutalnog mladića s ulice donosi mu Obie nagradu za najboljeg kazališnog glumca 1967/'68. Godinu dana kasnije debitira na Broadwayu u 'Does the Tiger Wear a Necktie?'. Iako je predstava doživjela samo 40 izvođenja, Pacino za svoj portret drogeraša-sociopate biva nagrađen prestižnom kazališnom nagradom Tony.

Na svoj filmski debi čeka do 1969. kada dobiva ulogu u 'Me, Natalie'. Godinu dana nakon režije kazališne predstave 'Rats' iz 1970, vraća se na ekran filmom 'Panic in Needle Park' gdje ponovno glumi drogeraša. Kako bi se pripremili za ulogu, Al i kolegica Kitty Winn proveli su opsežno istraživanje o dilerskim leglima i klinikama metadona. Ponovno se u cijelom uratku hvali jedino Pacinova gluma.

Svjetska slava hvaljenog Pacina čekala je 1972. godinu i remek djelo Francisa Forda Coppole 'Kum'. U tom mafijaškom epu Pacino glumi Michaela Corleonea, sina zloglasnog kriminalnog lorda, koji nevoljko prihvaća obiteljski posao. Uloga mu donosi Akademijinu nominaciju za najboljeg sporednog glumca. Za ulogu Michaela Corleonea borili su se tada redom poznati glumci kao Robert Redford, Warren Beatty, Jack Nicholson, Ryan O'Neal i Robert De Niro, ali Coppola je baš htio malog Talijana Pacina.

I dok sljedeći film 'Strašilo' (1973) nije bilo baš najbolje primljen, policijska drama 'Serpico' bila je pravi hit. Baš kao i 'Kum 2' iz 1974. za kojeg dobiva već treću nominaciju za Oscara. Uspjeh postiže i kontroverzna drama temeljena na istinitom događaju, 'Pasje poslijepodne' (1975), u kojoj Pacino glumi pljačkaša koji se sprema opljačkati banku kako bi financirao promjenu spola svog homoseksualnog partnera.

Nakon komercijalno i kritičarski propalog filma o auto-utrkama 'Bobby Deerfield' (1977), Pacino se povlači na Broadway. Tamo kupi još jednog Tonyja za ulogu u 'Basic Training of Pavlo Hummel'. U Hollywood se vraća ne pretjerano hvaljenim '...And Justice for All' (1979), a slijedio je također mlako prihvaćen 'Cruising' (1980), kontroverzni film Williama Friedkina ('Exorcist') u kojem Pacino glumi policajca na tragu homofobnog serijskog ubojice. Još jedan ne pretjerano zapažen film bila je komedija iz 1982. 'Author! Author!'.

Slijedio je tada slabo primljen, a danas kultni krimi-film Briana DePalme 'Scarface' (1983). Pacinova slava polako je blijedjela, pogotovo nakon totalnog kolapsa 28 milijuna dolara teškog povijesnog epa 'Revolucija' koji je na kinoblagajnama zaradio tek oko milijun dolara. Glumac se na neko vrijeme povlači od očiju javnosti i režira 'The Local Stigmatic', film koji nikad nije bio prikazan javno, izvan Muzeja moderne umjetnosti u kojem je prikazan 1990 puta.

Nakon četiri godine izbivanja, Pacino se na velika platna vraća 1989. hitom 'Sea of Love'. Neprepoznatljiv kao jedan od komičnih gangstera u 'Dick Tracyju' dobavlja si još jednu, šestu po redu, nominaciju za Oscara. Uslijedio je treći nastavak mafijaške sage 'Kum 3' (1990). Iako je film bio dobro prihvaćen, nije polučio očekivane financijske uspjehe. 1991. glumi u uspješnoj romantičnoj komediji 'Frankie and Johnny', a slijedeće godine pojavljuje se u hvaljenom 'Glengarry Glen Ross'. Iste godine napokon dobiva Oscara za 'Miris žene'.

1993. se ponovno udružuje s DePalmom u krimi-drami 'Carlito's Way'. 1995. glumi policajca koji lovi lopova De Nira u epskoj krimi-drami Michaela Manna 'Heat'. 1996. glumi u političkoj drami 'City Hall', a velike hvale kupi za 'Looking for Richard', dokumentarac o istraživanju Shakespeareovog lika Richarda III kojeg sam producira, piše i režira. 1997. pojavljuje se rame uz rame s dvoje mladih holivudskih zvijezda - u 'Donnie Brascu' glumi s Johnnyjem Deppom, a u 'Đavoljem odvjetniku' s Keanu Reevesom.

Nakon uloga u filmovima 'The Insider', skandalu o američkoj duhanskoj industriji, te u Oliver Stoneovoj drami 'Any Given Sunday' (1999), pojavljuje se u filmskoj adaptaciji kazališne predstave 'Chinese Coffee' (2000). Nakon dvije godine zatišja uslijedilo je plodno razdoblje 2002. i triler 'Nesanica' u kojoj glumi s Robinom Williamsom, komedija 'Simone' gdje glumi producenta koji stvara prvu virtualnu glumicu, te drama 'Skandal', izdana 2003, o depresivnom njujorškom publicistu koji svjedoči ubojstvu mlade glumice.

Al Pacino je u svijetu filma poznat po svom metodičkom pristupu glumi, snažnim filmskim izvedbama, posvećenosti likovima, ali i po promuklom glasu koji je posljedica enormne količine popušenih cigareta (do 1994. - 2 kutije dnevno). Poznato je da je odbio mnoge uloge u danas hit filmovima kao 'Kramer protiv Kramera', 'Star Wars' (da, da, trebao je glumiti Han Soloa), 'Zgodna žena' i 'Apokalipsa danas' koju odbija riječima 'Za Francisa bih učinio sve osim išao u rat s njim!'. Privatno je veliki ljubitelj opera, a uz Jamie Foxxa jedini je glumac ikad nominiran iste godine za Oscara u glavnoj i sporednoj ulozi.

1997. dobiva zvijezdu na holivudskom Šetalištu slavnih. Pacino se nikad nije ženio. Svojedobno je u dugoj vezi bio sa kolegicom sa snimanja 'Kuma' Dianne Keaton. Ima kćer Julie Marie s profesoricom glume Jan Tarrant, te blizance sa glumicom Beverly D'Angelo.

Preuzeto sa : http://www.filmski.net/dossier/168/al_pacino

Rodio se kao jedini sin pekara Richarda Arthura i Muriel Anthony Hopkins. Prva zaljubljenost u kazalište počela je još u sedamnaestoj dok je pohađao YMCA, a kasnije je usavršavao zanat u London's Royal Academy of Dramatic Art. Sam priznaje da je bio tako loš i nezainteresiran učenik da mu nije preostalo ništa drugo nego da postane glumac.

Prvi nastup na filmu bio je u pop-art filmu 'The White Bus' (1967), a zatim glumi Richarda Lavljeg srca u 'The Lion in Winter' (1968). Na američkoj sceni pojavljuje se ubrzo nakon toga s filmom 'Young Winston' (1971) i mini serijom 'QB VII' (1974) gdje glumi bivšeg nacista i doktora, a iste godine nastupa po prvi puta na Broadwayu u predstavi 'Equus' (1975) koja mu donosi nekoliko kazališnih nagrada.

Sljedećih se godina pojavljuje u raznim filmovima poput 'Audrey Rose' (1976), 'Magic' (1978) i 'Bounty' (1982), igrajući pomalo uvrnute i bolesne uloge u kakvima smo ga navikli gledati, a nalazi dovoljno vremena i za TV produkcije; 'The Lindberg Kidnapping Case' (NBC, 1976) i 'The Bunker' (CBS, 1981), koje mu donose Emmy nagrade.

U međuvremenu je postao alkoholičar, a zla se nepovratno odrekao 1975. godine. Ulogom ubojice Hannibala Lectera u filmu 'Kad jaganjci utihnu' (1991) osvaja Oscara za najbolju glavnu ulogu i nepromjenjivi status hollywoodske zvijezde koji je zadržao sve do dana današnjeg. Vrlo je ponosan na ulogu Lectera, pogotovo na osobine lika koje je improvizirao, primjerice na činjenicu da Hannibal nikada ne trepće dok govori.

Slijedećim ulogama hladnog Lectera uspješno je zamijenio ljubaznijim karakterima u 'The Remains of the Day' (1992), 'Shadowlands' (1993) i 'Legenda o jeseni' (1994). Oscarovska nominacija dolazi s ulogom Nixona u Oliver Stoneovom filmu 'Nixon' (1995) i ne ostaje jedina uloga američkog predsjednika. Ubrzo dolazi i druga, Quincey Adams, u filmu Stevena Spielberga  'Amistad' (1996), koju je odradio vrlo uspješno te je ponovno nominiran za Oscara, ali ovaj put u kategoriji za sporednog glumca. Nije izostala oscarovska nominacija ni za film o Pablu Picassu, redatelja Jamesa Ivoryija, 'Surviving Picasso' (1996).

Za vrijeme snimanja filma 'The Edge' (1997) u Alberti (Canada) pao je u rijeku i umalo se utopio te je završio u bolnici, a nakon toga izabire uloge koje ga angažiraju u ulozi oca, 'Upoznajte Joe Blacka' (1998), 'Zoro maskirani osvetnik' (1998) te 'Instinct' (1998), koji je snimljen po noveli Daniela Quinna.

Iako je popljuvao showbiz nebrojeno puta rekavši da je taj cijeli svijet totalno lažan i da analizirajući svoj život vidi samo veliku pustinju neiskorištenog vremena, postaje američki državljanin 2000. godine (zadržava titulu Sir) jer je osjećao da mora na neki način vratiti dugovanje Americi koja mu je pružila toliko toga u životu.

Ponovo se prihvatio posla već 2001. kada reprizira ulogu koja ga je najviše proslavila – onu Hannibala Lectera u filmu 'Hannibal' (2001), koji nije ispunio očekivanja publike i kritičara, ali je dobro napunio Hopkinsov bankovni račun. Lošu asocijaciju i nepovjerenje publike nije mogao popraviti ni film 'Heart in Atlantis' (2001), snimljen po priči Stephena Kinga, koji je publika jednostavno izbjegavala još uvijek pod dojmom prijašnjeg neuspjeha.

Sljedeće godine izašao je još jedan film s Hannibalom Lecterom u glavnoj ulozi, 'Red Dragon' (2002), ovaj put priča koja se dešava prije filma 'Kad jaganjci utihnu' u režiji Michaela Manna, koji je osvojio različite, ali generalno pozitivne osvrte.

Još jedan nesretan izbor bio je nastup u komediji 'Loše društvo' (2002) redatelja Joela Schumachera jer, iako je imala dvije zvijezde u glavnim ulogama, Hopkinsa i Chris Rocka, nije dobro prošla kako kod publike tako ni kod kritičara. Bez obzira na nabrojene neuspjehe, 25. rujna 2003. dobio je svoju zvijezdu na hollywoodskom Šetalištu slavnih. Posljednji Hopkinsov rad je na filmskoj adaptaciji romana Philipa Rotha, dobitnika Pulitzerove nagrade, 'Tragovi na duši' (2003), u kojem glumi s Nicole Kidman, Gary Siniseom i Ed Harrisom. Radi se o Miramaxovoj produkciji u režiji Roberta Bentona.

S prvom ženom, Petronellom Barker, s kojom ima jedno dijete kćer Abigail, bio je u braku od 1967. do 1972, a s drugom, Jennifer Lynton, od 1973. do 2002. Od 2003. do danas je u trećem braku sa Stellom Arroyave. Pored svega navedenog, Hopkins je i pravi virtuoz na klaviru.

Preuzeto sa : http://www.filmski.net/dossier/158/anthony_hopkins